Vrhovnom sudu Federacije BiH podnesena je žalba na 42 strane u slučaju određenja produženja mjere pritvora Faruku Balijagiću i njegovom sinu, radi brojnih procesnih povreda učinjenih od strane Vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, što rezultira povredama i odredbi Evropske konvencije u članu 5. Pravo na slobodu i članu 6. Pravo na pravično suđenje.
U sudskom Rješenju kojim je produžen pritvor Balijagić Faruku (na strani dva) naznačeno je, citiram: “Branitelji osumnjičenih su osporavali postojanje kako općeg (osnovana sumnja), tako i posebnog zakonskog uvjeta za produženje pritvora, te su predložili da se osumnjičeni puste na slobodu”, završen citat – i to je sve što je navedeno u ožalbenom Rješenju a što se odnosi na odbranu. U sudskom Rješenju nije naveden ni jedan navod i dokaz odbrane, iako je preko dva sata tokom sudskog ročišta odbrana isticala argumentaciju i činjenice o neosnovanosti prijedloga za produženje pritvora. Sa druge strane, u sudskom Rješenju su prepisani i usvojeni navodi Tužilaštva iz prijedloga za produženje pritvora, i to u cijelosti i doslovno, bez obzira na evidentnu kontradiktornost izjava svjedoka za koje je i Tužilaštvo pred Sudom priznalo da su lica koja su izvršitelji teških krivičnih djela.
Vijeće Kantonalnog suda u Sarajevu djelovalo je protuzakonito i povrijedilo je pravo na jednakost u postupanju, jer je članom 15. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH normirano, citiram: “Sud je dužan stranke i branioca tretirati na jednak način i svakoj strani pružiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvođenju na glavnoj raspravi.”, završen citat, te stavom 2., citiram: “Sud, tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.”, završen citat.
Sudska praksa Vrhovnog suda FBiH, Ustavnog suda BiH i Evropskog suda za ljudska prava, koja je navedena u žalbi, ustanovila je povredu prava na pravično suđenje određeno u članu 6. Evropske konvencije kao i povredu člana II Ustava BiH – u situacijama kada se postupa protivno zakonskoj obavezi primjene jednakog postupanja, odnosno kada Sud prilikom odlučivanja ne tretira ravnopravno i navode tužilaštva i navode odbrane, što u okolnostima prijedloga za produženje mjere pritvora rezultira i povredom člana 5. Evropske konvencije.