Krivično pravo je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se utvrđuju uslovi za primjenu kazni i drugih krivičnih sankcija prema učiniocima krivičnih djela, a u cilju zaštite društvenog i ekonomskog uređenja određene države.
Postoje 3 osnovna elementa za određivanje općeg pojma krivičnog prava:
- Krivično pravo je zakonsko pravo. To znači da se samo zakonom mogu regulisati pitanja krivičnog prava;
- Predmet regulisanja krivičnog prava su 3 osnovna pitanja: krivično djelo, krivična odgovornost i krivična sankcija. To znači utvrđivanje koja se društveno opasna ponašanja čovjeka smatraju krivičnim djelima, koja lica se smatraju krivično odgovornim, te koje se sankcije mogu izreći učiniocima.
- Zaštitna funkcija krivičnog prava. Krivično pravo štiti društveno-ekonomsko uređenje države i izraz je društvenih odnosa koji postoje u određenoj zemlji.
Građansko pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojim se uređuju oni imovinski odnosi u koje ljudi ulaze povodom stvari (kupiti neku stvar) činidaba (sklopiti neki ugovor) ili imovine. Faktični odnos postaje pravni onog treunutka kad mu objektivno pravo priznaje svojstvo pravnog odnosa stvarajući na taj način građansko pravni odnos.
Načela građanskog prava su dispozitivnost (pravo stranaka da ugovaraju sve što nije suprotno pozitivnim propisima), stranačke ravnopravnosti (stranke su u odnosu ravnopravne) , prenosivost (prenijeti na nekoga subjektivno pravo vlasništva) i imovinska sankcija (da se povredom preuzete obveze odgovara svojom imovinom).
Građansko pravo se sastoji od općeg dijela- sadrži skup pravila i načela koja su zajednička svim dijelovima građanskog prava.
- Stvarno pravo – uređuje odnose u koje ljudi ulaze povodom stvari.
- Obvezno pravo – uređuje one odnose u kojima je jedna strane vjerovnik a druga dužnik (ugovori).
- Nasljedno pravo – skup pravila kojima se uređuje za slućaj smrti prijelaz imovine sa jednog subjekta na drugi.